Kad običan čovek čuje termin “klimatske promene” prva asocijacija su vremenske neprilike – suše, toplotni ali i ledeni talasi, oluje, kiše, poplave, zemljotresi…odnosno sve ono o čemu saznaje putem medija, u vestima. Toliko obično dopire poznavanje ovog termina.
Da je pitanje klimatskih promena veoma kompleksno više nije sporno, klima je složen konglomerat različitih sistema koji vladaju planetom.
Šta jeste sporno? Sporna je prećutno ispolitizovana čitava priča oko klimatskih promena, za šta postoje jasni dokazi. Da li je klimatskim promenama doprineo čovek ili je u pitanju prirodna promena koja se dešavala u istoriji planete pitanje oko kojeg nisu saglasni ni naučnici? Problem još dodatno komplikuje politička sfera koja je veoma podložna interesima velikih korporacija koje ljudi prepoznaju kao glavne krivce za zagađenje jer upravljaju industrijama koje imaju toliki kapacitet da proizvedu otrovne materije koje se ispuštaju u atmosferu, vode i zemljište. Ali i naučnici su radili za korporacije i rade još uvek. Otuda i dolazi nepostojanje konsenzusa šta je pravi izvor klimatskih promena.
Ono što još nije sporno i što svako može da uoči jeste neadekvatno upravljanje prirodnim resursima i neodgovoran odnos prema prirodi. Za ovo više ne mogu da se optuže samo velike industrije. Svaki čovek može dati svoj doprinos.
Svaka zajednica ima odgovornost prema sredini u kojoj živi. Ne samo prema društvu već i prema prirodi, ekosistemima, biljnom i životinjskom svetu. Nekako se ta odgovornost izgubila, ne samo kod nas. Tome je najviše doprineo nesavestan odnos države pri nesprovođenju zakona, loše upravljanje, koruptivno ponašanje. Stručno znanje nama ne nedostaje, ono je potisnuto.
Pa kako onda pokrenuti aktivnosti koje bi uključile sve zainteresovane strane u pokušaju adaptacije na klimatske promene, odnosno zajedničkim snagama uraditi nešto za dobro u svojoj zajednici, jer jedino tu realno možemo da delujemo?